Tedo Đekanović
Strategije same po sebi ne stvaraju uspeh. Stvaraju ga ljudi.
Na Executive Summitu imao sam priliku da podelim priču koja nije samo poslovna već prvenstveno ljudska. Priču o tome kako smo kao organizacija rasli, prelazili granice i neprestano učili. Priču o tome zašto danas o vođenju ljudi razmišljam drugačije nego pre nekoliko godina.
Kad dostigneš vrh kod kuće, pojavljuje se novo pitanje
Početkom novog milenijuma izašli smo na vodeću poziciju u svojoj delatnosti u Sloveniji. To je bila važna prekretnica, ali i trenutak za razmišljanje. Pred nama je stajalo jednostavno pitanje: Šta sada?
Rast na domaćem tržištu ima svoje granice. Ako smo želeli dugoročnu stabilnost, dalji razvoj talenata i veću otpornost na promene, morali smo da gledamo preko granica. Internacionalizacija nije samo poslovna odluka – u svojoj suštini to je ponajpre odluka o ljudima.
Svako novo tržište prvenstveno je izazov za ljude
Prilikom ulaska na nova tržišta, od Češke do država jugoistočne Evrope, brzo smo shvatili da ne postoje univerzalna rešenja. Sistemi i procesi koji funkcionišu kod kuće, u nekom drugom okruženju često ne donose jednake rezultate.
Ali ono što svuda funkcioniše jesu ljudi. Ljudi koji razumeju lokalno okruženje, grade odnose i u raznolikosti prepoznaju prednost, a ne prepreku.
Internacionalizacija zato ne znači prenos „našeg načina rada” u drugu državu. Znači sposobnost prilagođavanja novim okolnostima, kulturama i očekivanjima. Upravo tu postaje ključna uloga kadrovske funkcije.
Kultura se ne može izvoziti
Jedna od najvećih grešaka u međunarodnom rastu jeste uverenje da se kultura organizacije može preneti iz jedne države u drugu. To nije moguće.
Moguće je stvoriti zajednički okvir vrednosti i načela koji zaposlenima pokazuju smer. A da se te vrednosti ostvare u praksi, treba poštovati lokalno okruženje.
Važna je i ravnoteža između usmeravanja koje vodi matično društvo i lokalne autonomije. Previše kontrole guši inicijative i inovativnost, a premalo može voditi u gubitak zajedničkog usmerenja.
Digitalizacija ne smanjuje značaj ljud
Danas ulazimo u novu fazu razvoja. Procesi postaju brži, usluge jednostavnije, a očekivanja klijenata viša su nego ikada.
Ali jedno se nikada ne menja: iza svakog digitalnog rešenja stoji čovek, a iza svakog dobrog korisničkog iskustva ekipa.
Zato se savremena kadrovska strategija mora zasnivati na odazivu, da se možemo brzo prilagoditi promenama, pouzdanosti kojom se gradi poverenje u ekipama i jednostavnosti kojom se otklanja nepotrebna kompleksnost.
Poverenje nije vrednost na plakat
Kad pogledam naš razvoj od početka do danas, jedna se stvar nije promenila – poverenje. Međutim, poverenje se ne može zapisati u strategiju ili okačiti na zid. Ono nastaje u svakodnevnom delovanju pojedinaca: u načinu komunikacije, preuzimanju odgovornosti i odnosu prema saradnicima.
Poverenje ne grade organizacije. Grade ga ljudi.
Šta to znači za kadrovsku struku danas?
Međunarodni rast počinje razvojem ljudi, a ne širenjem na nova tržišta. Raznolikost nije izazov, nego konkurentska prednost. Kultura organizacije može biti globalno usmerena, ali uvek nastaje lokalno. Dugoročni uspeh zasniva se na poverenju. Digitalizacija ne smanjuje značaj mekih veština, već ih postavlja u prvi plan.
Kada danas gledam našu međunarodnu prisutnost, ne vidim prvo države ili brojeve. Vidim saradnike. Ljude iz različitih okruženja koji govore različite jezike i razmišljaju na različite načine, ali ih povezuje zajednički cilj: građenje sigurnije budućnosti.
Upravo zato verujem da je najveća konkurentska prednost svake organizacije to što njeni ljudi veruju u ono što rade.
Tedo Đekanović je izvršni direktor za upravljanje zavisnim društvima Grupe Triglav.
